OPĆI PODACI

Šuma Kozjača prostire se na blagim obroncima prigorskog dijela grada Karlovca i njegovih prigradskih naselja. Neposredna blizina naselja Vučjak, Kalvarija i Zagrad na sjeveru grada Karlovca sa svojim dijelovima Strmac, Luščić i Švarča na istoku, te Mrzlog Polja na jugu ovog šumskog kompleksa čine ovu šumu posebno zanimljivom za šetače i ljubitelje prirode. Naziv Kozjača potječe od izrara «kosina» ili «kosa strana».
Blago brežuljkasti teren, koji se uzdiže od 120 m nadmorske visine (ulaz Mokrice) pa do 128 m nadmorske visine, pogodan je za uspijevanje niza vrsta šumskog drveća od čega je najzastupljeniji hrast kitnjak sa 65%, obična bukva s 21%, pitomi keste s 10%, obični grab s 2%, te ostale vrste (malolisna lipa, divlja trešnja, klen, crna joha, obična breza, obična smreka, obični bor, američki borovac, europski ariš) s 2%.
Površina Kozjače je 583,91 ha. Drvna zaliha iznosi 142.000 m3, a godišnje prirašćuje 2,8%. Očuvanost i ljepota, te važnost ovih šuma za grad Karlovac i njegove stanovnike već davno su prepoznati, te su iste 1959, godine proglašene zaštitnim šumama.
Zbog svoje blizine, osim za šetnju, u jesen su zanimljive zbog mogućnosti sabiranja ploda kestena, a tu nalazimo i niz vrsta jestivih gljiva. Kako se nalaze na prijelazu nizinskoga i brežuljskastog predjela tu se međusobno isprepliću dvije vrste hrastova: lužnjak(nizinski) i kitnjak (brdski).
Od kestena iz Kozjače nekad su se u Karlovcu izrađivali i svjetski poznati «špancir štapovi» ili «ongo batine». Dobivali su se tako da se drvo sjeklo, a kad bi iz panja izrasle mlade stabljike, rezale su se, gulile i kuhale te su tako nastajali kvalitetni štapovi.
Radi specifičnosti ovih šuma, odnosno njene višestruke namjene, gospodarenje njima mora biti posebno prilagođeno i potrajno odnosno takvo da se održava njihova biološka raznolikost (biodiverzitet), produktivnost, sposobnost obnavljanja i vitalnost, te da ispunjavaju bitne gospodarske, ekološke i socijalne funkcije.

POUČNA STAZA KOZJAČA

Poučna staza je kružna i u dužoj varijanti duga 4,5 km, a u kraćoj 2,3 km. Nadmorska visina staze kreće se od 120 m do 191 m. Početak staze je na dva mjesta. Jedan je u predjelu Mokrice, a drugi na Švarči kod stare streljane. Na dva ulaza nalaze se panoi s povijesnim osvrtom i općim podacima o šumi Kozjači, biljnim zajednicama koje se mogu pronaći u šumi i kartom s ucrtanim stazama. Unutar same staze nalazi se 5 panoa koji poučavaju o sljedećem:

  • Šumsko zeljasto bilje
  • Šumsko drveće
  • Gljive naših krajeva
  • Šumsko grmlje
  • Pitomi kesten

Na stablima uz stazu obilježeni su smjerovi kretanja bijelim strelicama.

ŠUMSKE ZAJEDNICE

Šumske zajednice nastanjuju određeno stanište (biotop) i samo su dio ukupne životne zajednice živih bića (biocenoza). Narazličitim staništima i pod utjecajem ekoloških čimbenika nastaju različite šumske zajednice.
Slojevitost je posebna specifičnost šumskih zajednica. Može biti nadzemna i podzemna. Nadzemna slojevitost je raspored biljnih vrsta u visinskome smjeru. U većini šumskih zajednica postoje četiri glavna sloja: sloj drveća, sloj gmlja, sloj niskog rašća (zeljastog bilja) i sloj mahovina.
Šumski predjel Kozjača obrastaju sljedeće šumske zajednice:

  • ILIRSKA ŠUMA HRASTA KITNJAKA I OBIČNOG GRABA S PASJIM ZUBOM (Epimedio-Carpinetum betuli erythronietosum Ht. 1938)
  • ŠUMA HRASTA KITNJAKA I PITOMOGA KESTENA (Querco-Castaneetum sativae Ht. 1938)
  • BRDSKA BUKOVA ŠUMA S MRTVOM KOPRIVOM (Lamio orvale-Fagetum sylvaticae Ht. 1938)

Sve ove zajednice pripadaju u područje umjerenih temperaturnih odnosa.

ŠUMA HRASTA KITNJAKA I PITOMOGA KESTENA
(Querco-Castaneetum sativae Ht. 1938)

Ova zajednica pridolazi u pravilu na nešto toplijim staništma, platoima, sedlima ili blažim padinama koje omogućavaju dublje naslage tla u kojima se kestenov korijen razgranjuje do 1 m dubine. Uspijeva na visini od 250 do 550 m nadmoske visine.
Sloj drveća čine pitomi kesten i hrast kitnjak, te obična bukva i obični grab. Grmlje je u svom sloju vrlo često bujno razvijeno s vrstama kao što su velika žutilovka, dlakava zanovijet i vrste iz sloja drveća. Od niskog rašća dolaze vrste kojima odgovaraju zakiseljena tla, a to su bujad, borovnica, runjike, trave bekica i vlasulja te mahovine.
Većina ovih šuma ugrožena je zbog propadanja kestena uzrokovanoga rakom kestenove kore.

ILIRSKA ŠUMA HRASTA KITNJAKA I OBIČNOG GRABA S PASJIM ZUBOM
(Epimedio-Carpinetum betuli erythronietosum Ht. 1938)

To je široko rasprostranjena zajednica koja raste na brdskim terenima, nižim gorjima i podnožjima većih masiva od 150 do 450 m nadmorske visine.
Najvažnija vrsta je hrast kitnjak uz koji se redoviro u većim ili manjim skupinama javlja obični grab. Od drveća dolaze još obična bukva, divlja trešnja i klen, e rijeđe gorski javor, mliječ, gorski brijest i pitomi kesten. U sloju grmlja značajne su vrste divlja ruža, obična kurika, jednoplodični glog, višeplodični glog i obična kozokrvina. Razlikovna vrsta u sloju niskog rašća je pasji zub.
Zajednica ima veliko gospodarsko i opće značenje, ali su velike površine koje potencijalno pripadaju toj zajednici u prošlosti iskrčene i nalaze se danas pod poljoprivrednim kulturama, vinogradima, prometnicama, industrijskim pogonima i naseljima. Negativnm utjecajem, zakiseljavanjem tla, zajednica prelazi u iste hrastike, a povećanjem bazičnosti tla pretvara se u čiste grabrike.

BRDSKA BUKOVA ŠUMA S MRTVOM KOPRIVOM
(Lamio orvale-Fagetum sylvaticae Ht. 1938)

Ovo je najvažnija zajednica brdskoga pojasa i predstavlja optimum bukove šume u Hrvatskoj. Javlja se na različitim ekspozicijama, ravnim terenima, platoima, slabije izraženim grabenima i blažim padinama.
U sloju drveća prevladava obična bukva, a primješani su još na nižim položajima gorski javor, mliječ, obični jasen i gorski brijest. Sloj grmlja često je vrlo bogat, a izgrađuju ga vrste likovci, crvena bazga, božikovina, obična kozokrvina i širokolisna kurika. Od niskog rašća javljaju se velelisna mrtva kopriva, biskupska kapica, bijela šumarica, šumska jagoda i druge vrste.
Za razliku od srednjeeuropskih zemalja, bukove šume u Hrvatskoj su relativno dobro očuvane.