Pretpostavlja se da je rođena u Bosiljevu oko 1625. godine. Za Petra Zrinskog udaje se 1641. Majka je četvero djece. Književno je bila iznimno nadarena i spominje se kao najveće žensko ime hrvatske književnosti 17. stoljeća.

Pretpostavlja se da je rođena u Bosiljevu oko 1625. godine. Za Petra Zrinskog udaje se 1641. Majka je četvero djece. Književno je bila iznimno nadarena i spominje se kao najveće žensko ime hrvatske književnosti 17. stoljeća. Katarina je bila prva žena u Banskoj Hrvatskoj koja se bavi izvornim stvaralačkim radom i prevođenjem.
U Ozlju je 1660. godine s njemačkog prevela i u Mlecima objavila zbirku molitvi "Putni tovaruš". Pisala je i pjesme. Uz spomenute odlike Katarinu Zrinski pratio je glas sjajne diplomatkinje, osobe koja je govorila nekoliko jezika (njemački, mađarski i talijanski, a pisala je uz hrvatski i na latinskome jeziku). Nakon propasti Zrinsko-Frankopanske urote pala je u nemilost Beča i provela ostatak života u samostanu. Umrla je 16. studenog 1673. godine u Grazu.

Najpoznatije karlovačko vjenčanje

Vjenčanje Ane Katarine Frankopan i Petra Zrinskog 1641. godine bilo je zacijelo najslavnije vjenčanje koje je Karlovac doživio. Tom vezom stupile su u tijesno rodbinstvo dvije najmoćnije hrvatske plemićke obitelji. Bili su to ujedno i posljednji svatovi ovih obitelji prije njihovog zatiranja i izumiranja. Svadbena svečanost održala se u starom gradu Ozlju, kojim su gospodarili Zrinski, i u karlovačkoj kuriji u vlasništvu Frankopana, najstarijoj sačuvanoj kući u starogradskoj jezgri Karlovca (iz oko 1630. godine), u kojoj je danas smješten Gradski muzej Karlovac. 

Povjesničar Radoslav Lopašić o svadbi je zapisao: "Bogati i slavni knez Petar Zrinski pozove od svih strana ugledne goste na dan 27. listopada u svoj ozaljski grad, da prisustvuju vjenčanju njegovom sa duhovitom i krasnom Anom Katarinom kćeri karlovačkog generala Vuka Frankopana Tržačkoga. Iza objeda odvezu se svatovi, među kojima bijahu zastupnici vladara i mletačke republike, množina velmoža, plemića, građana, a pače vidjevahu se i slobodnjaci i kmetovi, u Karlovac, gdje je obavljeno svečano vjenčanje, a sjajna gostba u kući Frankopanovoj trajaše bez kraja i konca. Pred večer drugog dana vratiše se svi koliki u grad Ozalj…".